Plod mušmule porodični nutricionista ubraja u grupu voća za strpljive (pored nara), ali je vredan truda i vremena. Sledi priča 🙂

Opšti podaci o mušmuli

Traje sezona voća oko kojih “ima posla”: nar i mušmule.

Mušmula (lat. Crataegus germanica, što znači nemačka mušmula) je listopadna drvenasta biljka, koja može rasti u obliku drveta ili grma. Vodi poreklo iz jugozapadne Azije i jugoistočne Evrope. Prema dostupnim izvorima, mušmula se gajila u oblasti severnog Irana pre 3000 godina. Kasnije je preneta u Grčku, Rim (oko 200 godina pre Hrista) i kasnije na sever, u Nemačku. Do 18. veka je bila vrlo zastupljena, nakon čega dolazi do ekspanzije gajenja drugih vrsta voća. Danas u Srbiji gajenje ove biljke nije široko rasprostranjeno. Ovo drvo je zahvalno za  gajenje, jer nije potrebno puno agrotehničkih tretmana (iz ličnog iskustva vam prenosim da oko ove voćke zaista nema posebnih angaživanja; moje simpatije je osvojila, jer ne mora da se vrši ikakvo prskanje). Biljka ima životni vek od 30 do 50 godina, može narasti do visine 8 m; ima zelene, ovalne i sa donje strane dlakave listove, koji na jesen dobiju crvenu boju.

Drvo mušmule cveta u periodu od maja do juna, tako da cvetovi ostaju neoštećeni jutarnjim mrazevima koji su česti u martu i aprilu. Plod je okrugao (jabučastog ili kruškastog oblika), braon boje i bere se u novembru, kada opadne list. Branje može da traje par nedelja, bez bojazni za kvalitet plodova. Konzumira se tek kada omekša (ugnili). Prvi mrazevi ne smetaju plodovima mušmule, već utiču na ravnomernije sazrevanje. Pri konzumiranju treba oljuštiti plod, odnosno ukloniti tanku ljusku koja obavija plod. Ispod se nalazi kašast sadržaj slatkog, malo kiselkastog, punog ukusa i pet krupnih semenki. Inače, sa ovim voćem se završava sezona branja svežeg voća i počinje zimsko zatišje do prvih prolećnih voćki.

Nutritivna vrednost

Nutritivna vrednost mušmula slična je jabukama. Nemaju veliku kalorijsku vrednost, svega 29,6 Kcal/123,9 KJ*. Mušmule imaju malo belančevina i masti (po 0,4 g), ugljenih hidrata 6,1 g, pektina, odličan odnos natrijuma i kalijuma (6 mg : 260 mg), kalcijuma 16 mg, fosfora 11 mg, gvožđa 0,3 mg, bakra 0,2, vitamina B1 0,04 mg, B2 0,05 mg i 1 mg vitamina C**. Jabučna, vinska i limunska kiselina daju mušmulama blago kiselkast ukus.

Kome se preporučuje

U principu svima se preporučuje konzumiranje mušmula. Zreli plodovi mušmule povoljno deluju na organe za varenje, posebno na želudačnu sluzokožu. Zrele mušmule imaju laksativno dejstvo (poboljšavaju i ubrzavaju pražnjenje creva). Nezreli plodovi imaju suprotno dejstvo zbog sadržaja tanina. Pored toga, nezreli plodovi mušmule stežu sluzokožu i zaustavljaju krvarenje. Pektini iz zrelih mušmula preveniraju zatvor, podstiču rad creva i deluju na smanjenje holesterola.

Kome se mušmule ne preporučuju

Ne treba ikoga izostaviti kada je reč o upotrebi ovog voća. Jedino se oprez savetuje kada maloj deci dajete mušmule. Deca su nevešta u konzumiranju i mogu se zagrcnuti sa krupnim semenkama koje mušmule imaju. Tako da je preporuka da se maloj deci daju očišćeni plodovi mušmula kako od ljuske, tako i od senemki.

Načini konzumiranja i upotreba mušmula

Preporuka je konzumiranje svežih, zrelih plodova mušmule, kako bi se uneli nutrijenti u što većoj meri. Inače, od mušmula se može spremati džem, marmelada, kompot, paste i sokovi. Pri pripremi džema i marmalade mogu se dodavati cimet, karanfilić, rum i dr. Mušmule se mogu dodavati u voćne kolače. Prema nekim izvorima, od semenki mušmula može se spremiti zamena za kafu.

Od biljke se koriste osušeni cvetovi, listovi i kora za pripremu čajeva. U narodnoj medicine se čaj od cvetova koristi za poboljšanje probave, zatim čaj od listova u svrhu zaustavljanja krvarenja, ispiranja usne duplje, dok se kora koristila za lečenje malarije. Preporuka je da se pre upotrebe čajeva konsultujete sa stručnim licima (farmaceutima, fitoterapeutima i dr.

Prijatno vam želi,

Snežana

*Sve vrednosti se odnose na 100 grama mušmula

**U prilogu su dati podaci o energetskoj i nutritivnoj vrednosti iz knjige “Tablice hemijskog sastava prehrambenih proizvoda”, autora: N. Jokić, M Dimić i M. Pavlica