Počinje sezona ovog divnog voća. Ide vam voda na usta pri pomisli na limun žut? Nastavite čitanje 🙂

Ne znam kakav odnos imate prema biljkama i životinjama. Ne mislim na organizovana, grupna delovanja, već onako jedan na jedan. Da li vas zaboli iz čiste obesti otkinuta grana ili cvet, ili vikanje na kuče/mače koja traže poznata lica – onih koji su ih odgajili, pa ostavili „da se snađu“, jer su shvatili, sa malim zakašnjenjem, da „stan nije za životinje“…
Biljke, ni životinje ne mogu da kažu da vas vole, ali to mogu da pokažu mnogo bolje od nekih koji koriste reči.
Osetila sam veliku radost kada je moje malo drvo limuna dobilo pupoljak. Iskreno nisam ni očekivala od tako mlade biljke. Ubrzo se iz pupoljka razvio prelep, mirišljav cvet 🙂 Posle par meseci, eto ubrah prvi plod, divne žute, aromatične i tanke kore, sa puno soka i bez semenki (ocena 10 na organoleptičkom ocenjivanju namirnice; više o oceni namirnica na ovom linku.

Stvarno osećam istinsku radost i sreću u gajenju biljaka, koje kasnije lepim i dekorativnim izgledom, cvetom ili plodom predstavljaju hranu, prvenstveno za dušu, pa i telo. Zato sam vas na početku pitala za odnos prema biljkama/životinjama, jer tako nešto treba doživeti. Ne volim ništa sladunjavo: ukuse, mirise, osmehe. Volim prave: ukuse/mirise/emocije: autentične i originalne.

Sezonska ishrana
Sezonski karakter ishrane je preporuka koju treba usvojiti. Šta to znači? Konzumirati namirnice kada im je vreme sazrevanja, ako se radi o voću ili povrću. Eto, stiže nam južno voće, ja sam ubrala prvi ovogodišnji limun, pa će on biti tema ovog priloga 🙂

Opšti podaci o limunu
Limun (lat. Citrus limonum) je drvo čiji plod ima isti naziv. Za različite namene, mogu se koristiti svi delovi ploda (kora, pulpa, semenke, sok) i list. Limun se najviše koristi u ishrani, medicini, kozmetici, proizvodima za održavanje higijene i dr.
Može se koristiti kao samostalni napitak (limunada, liker), kao dodatak drugim napicima (čaju, koktelima), salatama (kao kiseli začin), pitama, kolačima, jelima od slatkog testa, konzervisanoj hrani (slatkaa, kompoti, kandirano voće)… Stimulativno deluje na pljuvačne žlezde – izaziva intenzivno lučenje pljuvačnih sokova. Često je u upotrebi eterično ulje limuna (aromaterapija), koje se dobija od semenki ploda. Koristi se za inhalacije, masažu, ali i kao mirisni i hemijski sastojak mnogih sredstava za higijenu, kozmetičkih preparata i sl. Eterično ulje limuna ima antivirusno, antiseptičko i umirujuće sejstvo, pa se zato koristi kod pada imuniteta, viroza, prehlada, upala gornjih respiratornih organa (grla, sinusa), smanjene koncentracije i dr. List limuna može se koristiti za pripremu čaja i pri termičkoj pripremi hrane (morskih plodova, mesa i sl.).
Najveći proizvođači i izvoznici limuna su: Meksiko, Indija, Iran i Španija.

Nutritivna vrednost
Plod limuna je male energetske vredosti (37 Kcal/158 KJ)*, jestivi deo čini oko 57%, sadrži 40 – 50% soka, oko 40% ploda je kora, dok se sadržaj limunske kiseline kreće od 5 do 8%. Limun nije bogat izvor belančevina (0,3 g), ni masti (0,3 g); sadrži 8,5 g ugljenih hidrata, od čega 0,9 g celuloze. Ali, bogat je izvor vitamina C (47,7 mg), zatim kalijuma (147 mg), magnezijuma (10,5 mg), limunske kiseline (5 – 8%), bioflavonoida, pektina. Na primer: konzumiranjem 100 g limuna zadovoljićete oko 70% dnevnih potreba za vitaminom C, oko 10% dnevnih potreba za magnezijumom i oko 7% potreba za kalijumom.**
Vitamin C iz limunovog soka brzo se i lako apsorbuje u gornjem delu tankog creva, dok se eventualno uneti višak eliminiše urinom. Kada se govori o preporučenim dnevnim potrebama za vitaminom C, treba uzeti u obzir da li je osoba pušač i da li je izložena stresu – obe stavke utiču na povećane potrebe za ovim vitaminom.

Kome se preporučuje

Limun mogu koristiti skoro svi. Značajna su njegova preventivna (koja prvenstveno potiču od vitamina C i ona se ispoljavaju ako postoji optimalni dnevni unos ovog vitamina i održavanje tkivnih depoa popunjenim) i terapeutska svojstva (kada, na primer, utiče na smanjenje vremena oporavka). Može se koristiti u dijetalnoj ishrani (dodaje se po malo u tečno-kašaste i kašaste dijete, kao i kod jela gde je potrebno dodati tzv. kiseli začin – limun je uvek namirnica prvog izbora; može se dodati jelima od mesa, krem supama od povrća itd).

Kome se ne preporučuje

Oprez se savetuje osobama koje imaju povišen nivo kalijuma u krvi.
Osobama koje imaju afte i slične promene u usnoj duplji, povećanu želudačnu kiselinu i slične probleme ne preporučuje se direktan, kao i unos koncentrovanog limunovog soka. Savet je konzumiranje razblažene limunade, najbolje u mlakoj vodi. Kod postojanja afti, koristiti slamčicu.

Pet najčešćih grešaka u korišćenju limuna u ishrani

1. Izbegavanje konzumiranja limuna zbog kiselog ukusa

Često ljudi ne konzumiraju limun zbog njegovog kiselog ukusa i mišljenja da će im povećati kiselost tela. Tačno je da receptori na jeziku registruju vrlo kiseo ukus koji limun ima (limunov sok sadrži 5 – 8% limunske kiseline, pa je pH vrednost 2,2), ali nakon varenja limun daje baznu (alkalnu) reakciju. Limunov sok se zato nalazi u vrhu grupe namirnica sa alkalnim (baznim) dejstvom. Upravo zbog alkalne reakcije, povoljno deluje na rad digestivnog, imunološkog i kardiovaskularnog sistema.

2. Uzimanje velike količine limuna odjednom
Umerenost je jedan od osnovnih principa pravilne ishrane (“10 najvažnijih pravila u ishrani” na ovom linku i to pravilo važi i za limun. “Lepa je u svemu mera”. Dakle, limun treba konzumirati, naročito u sezoni kada njegovi plodovi sazrevaju, ali pri tome ne uzimati velike količine odjednom. Na taj način može se iritirati sluzokoža usne duplje, zubna gleđ, kao i sluzokoža drugih digestivnih organa (jednjak, želudac). Ukoliko se konzumira kao limunada, možete na litar vode staviti jedan limun narendan sa korom (naravno, ako je organski proizveden) i osvežavati se u toku dana.

3. Nekonzumiranje kolutova ili kriški limuna koje se serviraju uz jela sa mesom
Dešava se da na ovalima nakon ručka/večere u restoranu ostanu kolutovi/kriške limuna. Slobodno ih pojedite, jer nisu samo dekoracija radi lepšeg izgleda serviranog jela. Mada, priznajem da tako serviran limun utiče i na estetski moment poslužene hrane, u pozitivnom smislu svakako 🙂  Naime, vitamin C kojim obiluje limun, pospešuje apsorpciju gvožđa iz mesa i uvek je preporuka da se mesa kombinuju sa namirnicama koje su bogat izvor ovog vitamina.

4. Dodavanje šećera u limunadu
Kada se šećer dodaje u napitke poput soka od limuna, samo povećava energetsku (kalorijsku), ali ne i nutritivnu vrednost. Pored toga, sladak ukus maskira izvorni, originalan ukus limunade. Savet je da, ako vam je limunada kisela, dodate vodu i napravite napitak prijatnog, blago kiselog ukusa koji vam odgovara.

5. Dugo termičko tretiranje
Podsetite se da je vitamin C termolabilan (nestabilan na visokim temperaturama), pa treba izbegavati duga kuvanja koja utiču na smanjenje sadržaja ovog vitamina. Limun, takođe ne treba puno seckati i ostaviti ga dugo do upotrebe, jer je osetljiv na uticaj kiseonika i svetlosti, kao i na metalni pribor i bakarne sudove.

Prijatno Vam želi,
Snežana

*Sve vrednosti se odnose na 100 grama limuna
**U prilogu su dati podaci o energetskoj i nutritivnoj vrednosti iz knjige “Tablice hemijskog sastava prehrambenih proizvoda”, autora: N. Jokić, M. Dimić i M. Pavlica