Tema je veoma zanimljiva i puno je različitih, često potpuno suprotnih stavova i preporuka o unosu slatkiša: od saveta da se potpuno izostavi njihov unos do obilja recepata za pripremu slatkih đakonija. Koga poslušati? Kako odoleti? Šta spremati? Kakve su preporuke za decu? Krećemo redom 🙂

Da li postoje zvanične preporuke o dnevnom unosu šećera?

Postoje. U jednoj, od nekoliko podela, namirnice se dele na 7 grupa i dve podgrupe: sedmu grupu čine šećer i šećerni koncentrati. Inače, ovu najintrigantniju grupu čine sledeće namirnice: beli i smeđi šećer, med, džemovi, čokolade, bombone, karamele… Kao što postoje preporuke za druge namirnice, tako je i za šećer i šećerne koncentrate utvrđen optimalan unos za sve uzrasne kategorije, kao i u odnosu na zdravstveni status. Sigurno ste videli piramidu pravilne ishrane, koja na pregledan, prihvatljiv, razumljiv i slikovit način prikazuje učešće grupa namirnica u dnevnoj strukturi obroka. Slatkiši se nalaze u vrhu piramide, što govori da se mogu unositi, ali u malim količinama u odnosu na ostale grupe namirnica.

Kako odrediti količinu šećera koju možemo uneti?

Preporuka je da unos bude 5%, najviše 10% dnevnog energetskog unosa. Šta to znači? Na primer: ako su dnevne energetske potrebe osobe 2000 Kcal (vrednost se izračunava na osnovu pola, zdravstevnog statusa, fizičke aktivnosti i drugih parametara), unos šećera može biti u vrednosti od 100 do 200 Kcal ili izraženo u gramima: 25 – 50. Samo pazite, to je ukupan dnevni unos i računa se sve: šećer koji dodajete kafi, čaju i sličnim napicima, ali i skriveni koji se nalazi u kolačima, bombonama, sokovima, kečapu… Moram da napomenem da svakodnevni unos šećera nije obavezan i da navedene preporuke ne važe za osobe (decu i odrasle) koje imaju jedan ili više zdravstvenih problema, poput: gojaznosti, dijabetesa, insulinske rezistencije, hiperlipoproteinemije, kandidijaze i dr. Njima se, uglavnom preporučuju prozvodi sa veštačkim zaslađivačima i rade se individualne preporuke zavisno od konkretnog stanja.

Kako odabrati kvalitetan slatkiš?

Lako: čitajte deklaraciju i, na osnovu toga, kao i prema sopstvenom ukusu odaberite omiljeni slatkiš 🙂 Ne možemo na silu i po svaku cenu “voleti” nešto što je “zdravo”. Treba naći balans između želja i potreba. Jer, hrana/namirnice pored toga što nam daju energiju, gradivne, regulatorne i mnoge druge važne sastojke, treba da nam pruže osećaj zadovoljstva i prijatnosti (više u prilogu “Da li je nemoguće moguće?”, posebnu pažnju obratite na tačku 7). Da se vratimo čitanju deklaracije recimo na primeru čokolade: veći sadržaj kakao mase i kakao maslaca znači veći kvalitet čokolade. Sadržaj masnoća ispod 3 grama na 100 grama čokolade, takođe govori o kvalitetnijoj čokoladi. Ukoliko na deklaraciji postoji dugačak spisak dodatih aditiva (boja, pojačivača ukusa, arome, konzervanasa i sl.), šećera, drugih masnoća, znajte kvalitet je u padu. Na tržištu postoje slatkiši sa kvalitetnim sastojcima, bez konzervanasa, veštačkih aroma, pojačivača ukusa, ali pazite, upravo zbog svega navedenog rok trajanja im je mnogo kraći od sličnih proizvoda.

Da li deci treba zabraniti slatkiše?

Naravno: ne! Nisam za zabrane, jer često budu kontraproduktivne, ali jesam za meru. Šta to znači? Napominjem: pišem o zdravoj, normalno uhranjenoj deci. Dakle, mogu konzumirati slatkiše, ali treba obratiti pažnju na vrstu, količinu, vreme i ritam davanja deserta. Slatkiš ne mora uvek biti čokolada, već i: pečena jabuka sa medom, orahom i cimetom, zatim proso, kuvano žito, integralni pirinač sa istim dodacima, pečeni dulek sa cimetom, palačinke ili rolat sa medom/džemom i orasima, sitni kolači itd. Izbor je stvarno veliki, a uz malo mašte i kreativnosti, deca će zavoleti takve ukuse i zasladiti se zdravijim verzijama slatkiša. Kada je reč o količini, pazite: ne može dete od dve ili pet godina da pojede istu količinu slatkiša kao njegovi roditelji. Logično, zar ne? Ali, svakodnevica je drugačija, pogledajte oko sebe… Preporuka je da, ako deci dajete slatkiš, to bude nakon jela, nikako pre obroka, jer posle “neće biti gladni”. Nakon toga, obavezno sledi pranje zuba 🙂 Ritam davanja slatkiša danas je mnogo učestaliji, tako reći svakodnevan, nego što je to bio slučaj pre par decenija. Setite se, kolač je bio uz nedeljni ručak, pa ako ostane, jede se još dan – dva, i to je to. Ko je još pravio kolač u sred nedelje, a da nije nekome rođendan ili neki poseban dan? Danas je puno gotovih i polugotovih slatkiša koji su vrlo kalorični i sa manjom nutritivnom vrednošću od onih pripremljenih u sopstvenoj režiji. Ako sve navedeno imamo u vidu, kao i mnogo manju zastupljenost kretanja, igranja, pokreta uopšte, eto zašto je gojaznost naša surova realnost.

Praznici su pravo vreme za okupljanje, druženje, darivanje 🙂 

Da li postoji znak jednakosti između slatkiša i praznika? Ako smo iskreni, priznaćemo da uglavnom postoji. Kada je već takva situacija, evo saveta da “šteta” bude što manja:

1. Praznično raspoloženje ponekad mogu da pokvare zabrane i ograničenja vezana za ishranu. Savet je da ne kvarite praznike deci i sebi savetovanjem o ishrani u “najboljoj nameri”. Praznici nisu dobro vreme za radikalne promene, naročito ako su promene u ishrani neophodne i za dete/decu. Ako već treba korigovati porodičnu ishranu, krenite postepeno, kolektivno, neupadljivo. Dokazano je da velike promene, naglo uvedene nisu dugoročno održive. Praznici traju par dana i iskoristite da se družite i vreme koje provodite zajedno bude kvalitetno. Ne dozvolite da vam sve aktivnosti budu vezane za trpezu. Osmislite i pripremite jela, ali s merom, bez preterivanja u količini i vrstama jela. Ipak, najviše vremena posvetite zajedničkim aktivnostima, druženju, šetnjama… Pored toga što praznici nisu pravo vreme za početak sa promenama vezanim za ishranu, tako ne treba da budu opravdanje za neumerenost i preterivanje u hrani.

2. Sadržaj paketića/poklona treba da bude iznenađenje. Potrudite se da poklon čine: konkretan poklon prilagođen uzrastu deteta (slagalice, knjiga, mozgalice, hula hop, roleri, kreativne igrice, igračke itd) i neki lep slatkiš. Ne treba da kupujete velike količine slatkiša i grickalica, i da onda očekujete da deca sama imaju meru u konzumaciji istih (što je potpuno nerealno očekivanje) ili da ih, u odsustvu osećaja za količinu/meru, grdite ili prebacujete što preteruju u unosu. Savet za roditelje i bliske rođake: poklanjajte pametno! Vratićemo se ponovo u prošlost: šta pamtite iz detinjstva, koji poklon vas je najviše obradovao? Verujem se većina više radovala poklonima koji su bili njihove potajne želje, nade da to nešto imaju (nebitno je šta: ploča, cd, roleri… važno je da je osoba koja poklanja poznavala dete, pa “pogodila pravi poklon”). Retko ko se seća količine slatkiša koje je dobio, ali lepo upakovanog i neobičnog slatkiša – da! Slažem se da uz adekvatnu igračku, knjigu, komad odeće i sl. treba pokloniti slatkiš, ali voditi računa da se akcenat ne stavlja na količinu (recimo čokolada od 300 grama), već na vrstu, kvalitet i kako je upakovan slatkiš (postoje vrlo lepi i kvalitetni slatkiši manjih gramaža, vrlo dekorativno upakovanih). Videćete kako će dete biti iznenađeno izgledom i probanjem novih ukusa, a iznenađenje i radost jesu cilj, zar ne? Pakovanje je veoma važno: samo dobijanje poklona, zatim njegov izgled izaziva ushićenje, osmeh, radost, pa magija otvaranja… Wau, ko može da ostane ravnodušan, čak iako samo posmatra takav prizor?

3. Odlična je mogućnost koju mnoge firme pružaju svojim zaposlenima da sami izaberu poklon za dete dajući im vaučere. Toplo preporučujem 🙂

4. Nemojte kupovati već gotove paketiće hrane: često se desi da su proizvodi pred istekom roka trajanja, zatim možda ne želite da date detetu sve što je unutra (previše slanih grickalica, slatkiši nižeg kvaliteta i sl. To jeste lakša i brža varijanta, ali suština je da se potrudite i dete zaista obradujete svojim izborom.

5. Naučite decu da dele i budu nesebična. Nemojte mu Vi oduzimati dobijene slatkiše, već iznesite sve dobijeno i zaključite zajedno da je to stvarno puno, a da postoje deca koja nisu dobila ništa. “Šta misliš da i ti obraduješ nekoga, kao što su tebe obradovali?” Ne poznajem ni jedno dete koje nije pristalo da pokloni deo slatkiša. Vrlo rado žele da sa roditeljima i odnesu napravljeni paketić 🙂

Prijatno Vam želi,

Snežana